volim te.......

Vidiš sreća je svuda uokolo vrti se oko osobe u krug,vrti se ali ju treba zaustaviti i uzeti,ponekad je teško,razmišljaš i misliš zašto ja nemam pravu osobu,zašto ja nemam nekog,ali varaš se svaki put kad to pomisliš,jer za tebe postoji netko,za tebe postoji osoba,za tebe ima ljubavi,jednom ćeš me pitati dali te volim,ja ću se osmjehnuti i pogledat te,ti ćeš ostati bez riječi,jer nećeš znati što sam mislila,nakon nekog vremena otići ćeš,a nećeš znati da ću te voljeti zauvjek,jer onaj osmijeh je bio znak ljubavi...ti si sreća koju sam nasala ti si svjetlost koju sam dobila,ti si radost koju obožavam....ti si slađi od čokolade,ti si moj zauvjek...volim te...

22.06.2009. u 16:18 | 1 Komentara | Print | # | ^

OPROSTI MI LJUBAVI

USKORO ĆE PONOĆ. I PREDA MNOM JE JOŠ JEDNA DUGA NEPROSPAVANA NOĆ. PONOVNO PRED OČIMA IMAM TVOJ LIK KOJI MI NE DOPUŠTA DA ZASPEM. DOĐE MI ZNAŠ DA TE POŽELIM KAO NEKADA. I NOĆAS ME ODJEDNOM I SVAKA SITNICA PODSJEĆA NA TEBE. ALI JE NAŽALOST KASNO ZA NAS, TI NISI VIŠE MOJ. POKUŠAVAM SHVATITI TKO SI MI ZAPRAVO TI???JELI MI TE BOG POSLAO KAO KAZNU ILI KAO NAGRADU???ŠTO MI VIŠE ZNAČI U ŽIVOTU: KAD IZMIJENIMO KOJU RIJEČ ILI SAMOĆA, TUGA I BIJES U NOĆIMA POPUT OVE.TI SI ZA MENE UVIJEK BIO SAVRŠEN.TI JEDNOSTAVNO ZNAŠ BITI ONO ŠTO TREBA..IAKO SAM SVJESNA DA ME NE VOLIŠ U MENI JOŠ ŽIVI NADA DA ĆE NAS SUDBINA OPET NA ISTI PUT NAVESTI…

SVAKi PUT KAD SE TEBE SJETIM,NEMOGU SAKRITI DA SVE ONO ŠTO SMO DONEDAVNO IMALI U MENI JOŠ POSTOJI.ZNAŠ LI DA TE PONEKAD TAKO SILNO ŽELIM OPET VIDJETI, DOTAKNUTI TE???VEĆ DANIMA TI POKUŠAVAM NAĆI MANU KOJA ĆE ME NATJERATI DA TE ZAMRZIM I ZAVOLIM NEKOG DRUGOG KOJEG ĆU ZAVOLJETI…ALI SVE JE TO UZALUD. SVAKA TVOJA MANA NA KRAJU POSTAJE SIMPATIČNA I SAMO JOŠ VIŠE PRIDONOSI TVOJOJ NEODOLJIVOSTI. IZ DANA U DAN SVAKOG DEČKA USPOREĐUJEM S TOBOM. ALI NITI JEDAN NIJE SIMPATIČAN KAO TI, NE SMIJE SE KAO TI, NEMA TAKO PLAVO-ZELENE OČI KAO TI, NIJE TAKO NJEŽAN KAO TI. TO JEDNOSTAVNO NISI TI. TO NIJE MOJ FILIP……KOLIKO SAM SAMO PUTA ZAŽELJELA DA TE NIKADA NISAM ZAVOLJELA,DA TE NIKADA NISAM UPOZNALA ONAJ DAN . ALI NEKE SE STVARI JEDNOSTAVNO DOGODE, ONE NEMAJU VEZE S NAMA…POKUŠAVAM DOZNATI KOJU ULOGU UOPĆE IGRAM U TVOJEMU ŽIVOTU! ZNAŠ LI TI UOPĆE DA JA JOŠ POSTOJIM?? KAKO GOD DA OKRENEM JA SAM TA KOJA GUBI. UOSTALOM TI SI VJEROJATNO SRETAN, A JA SAM TA KOJA NE MOŽE DOBITI ONO ŠTO NAJVIŠE ŽELI-TEBE!!! PONEKAD TE ŽELIM NAZVATI SAMO DA TI ČUJEM GLAS. ALI TADA SHVAĆAM DA TO NEMA SMISLA. POLAKO ,ALI SIGURNO U OVA ČETIRI MJESECA POSTAO SI DIO MENE I TO ME IZLUĐUJE. NA KOJU GOD STRANU ŽIVOTA DA KRENEM, PRONAĐEM DIO TEBE, I TO ME POLAGANO UBIJA!!!

ŽELIM OKRENUTI NOVI LIST, DOISTA TO ŽELIM,ALI……..JEDNOSTAVNO NEMOGU.

TUŽNO JE KAKO SVE PROLAZ KADA TREBA BITI NAJBOLJE. ALI ZA LJUBAV TE NEĆU MOLITI , JER SE NE MOGU NATJERATI DA ME OPET ZAVOLIŠ…NEMOGU. SVAKE NOĆI PLAČEM, JER NE MOGU SE POMIRITI SA STVARNOŠĆU. S TOLIKO TI BOLI SVE OVO PIŠEM. OPROSTI MI AKO SAM TE ZBOG IČEGA POVRIJEDILA, ALI VJERUJ MI DA TO NISAM NAPRAVILA NAMJERNO. TEŠKO JE KADA ŽIVOT ZABOLI. KADA ODJEDNOM TI SVE KRIVO KRENE. KADA TE NITKO NE RAZUMIJE, KADA TI NEMA NITKO VIŠE ČUVATI OSLONAC, KADA SVAKOG RAZOČARAŠ…

SVE ŠTO SAM NAPRAVILA TEBI BILO JE KRIVO I ZBOG TOGA MRZIM SAMU SEBE. ALI VRIJEME SE NAŽALOST NE MOŽE VRATITI. ZNAM DA TI SVE OVE MOJE RIJEČI AMA BAŠ NIŠTA NE ZNAČE. MOŽDA SU TI ČAK I SMIJEŠNE. ALI JEDNOGA DANA MOŽDA IH ČAK I BUDEŠ SHVATIO. AKO SE IKADA ZALJUBIŠ U NEKOGA ISTINSKI, A TA TI LJUBAV NE BUDE UZVRAĆENA NITI MALO…

U ŽIVOTU SAM SAMO TEBE IMALA I SAMO SAM TEBE ŽELJELA. ALI JOŠ TE VOLIM , SAMO TE NIKADA VIŠE NEĆU IMATI…PROBALA SAM, ALI NE MOGU PRONAĆI NAČIN DA ZABORAVIM OVU LJUBAV,I BOL KOJA ME CIJELO OVO VRIJEME GUŠI….NEMOGU…..POKUŠALA SAM… U OVOM TRENUTKU SE PITAM ZAŠTO JA TEBI UOPČE SVE OVO PIŠEM?! NEZNAM NI SAMA. ZAŠTO SE STALNO PONIŽAVAM ZBOG TEBE? ZAŠTO?? ZAŠTO MI TO TREBA??? ŠTO IMAM UOPČE OD OVOGA??? NIŠTA, ALI MOŽDA TI ŽELIM POKAZATI DA NISAM UOPČE TAKO LOŠA OSOBA KAO ŠTO SI MI REKAO!!TI NISI NI SVJESTAN KOLIKO SU ME ZABOLJELE TVOJE RIJEČI: TI MENE UOPČE NE VOLIŠ,CIJELO VRIJEME SI MI GLUMILA.

PA ZAR BIH TI SVE OVO PISALA DA SAM NEKA HLADNA OSOBA,ILI DA MI UOPČE NIŠTA NE ZNAČIŠ????????

ŠTO JOŠ ČEKAM???

ZAŠTO JOŠ PLAČEM ZA TOBOM???

KADA ZNAM DA TE SUZE VRATITI NEĆE. JOŠ UVIJEK SE SLAMAM, NEDOSTAJEŠ MI SVE VIŠE. NE MOGU PRESTATI MISLITI NA TEBE. NEZNAM DALI SI TI MOJA KAZNA ILI NAGRADA,ALI MOGU TI REČI JOŠ SAMO JEDNO

OPROSTI MI ŠTO TE VOLIM!!!!!!!!!!!!!!!!

22.06.2009. u 16:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

OPROŠTAJNO PISMO

Često mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To anđeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvijek. Osjećam te pod kožom, kao da mi umjesto tople krvi ti tećeš kroz vene, kao da nikad nećeš nestati!
Uvijek se iznova pojavljuješ u mom snu na trenutke koji traju poput vječnosti, jer u snovima si tako savršen, naša ljubav je savršena...želim da to traje zauvijek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjećaj da sam tako zaštićena, voljena. Međutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna djevojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko može povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pričao sve priče u koje sam povjerovala, a bile su samo rijeći koje ti nisu i neće značiti baš ništa. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek sljepa.
Ti si to vješto iskoristio. I sada se plašim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najviše od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razočarao.
U tvoj život je došla ona koja ti možda znači sve, al to nije važno. Za tebe sam bila samo broj...jedna djevojka koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u životu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zašto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previše sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osjećam, koja me svaki put skrši, polomi sve u meni možeš samo ti ukloniti. Dragi moji mama i tata!

Nemojte se ljutiti što sam ovo ucinila i nemojte plakati...ovo je bio moj izbor, a vi niste nista krivi. Znam da bi mi sada rekli da razgovaram s vama, no da sam ja to mogla, ne bi bilo ovako kako je, zato samo pročitajte pismo.
Ja sam napravila ono što mi je um naložio, a srce htjelo jer trpiti više nije moglo svu onu bol koju su mi zadavali ljudi, ako ih mogu uopče tako nazvati, svojim riječima i dijelima...
Dok nisam izašla van iz svoje čahure mislila sam kako je svijet jedno predivno mjesto i jedva sam čekala da i ja uđem u njega, zauzmem se za sve te ljude koji čine naš svijet.
No onda kada sam izašla u svijet, vidjela sam što se zapravo događa vani...ljudi nisu imali nijednu lijepu riječ za druge ljude, tražili su samo kako nekome napakostiti ivrijediti ga...nebom nije letjela sreća, kako sam očekivala, nego je nebo bilo prekriveno tamnim oblacima mržnje, neljubaznosti, svađe....
Umjesto prekrasnih ptičica koje bi letjela nebom i razveseljavale me svojim prekrasnim pjevom, čula sam samo teške riječi. Svaki me dan srce sve više i više bolilio, svaki dan sam imala u srcu zabodenih sve više i više oštrih mačeva koji su razrezali moje srce na tisucu komadiće, a ja bez srca vise nisam mogla živjeti!
Ljudi nisu više ljudi, sada su zvijeri, opasne zvijeri...i vise se moramo čuvati njih nego pravih zvijeri...
I znam da mi je BOG s razlogom dao ovo tijelo, Bog je imao plan za mene, ali duh u meni je posato nemiran, ovo tijelo mu je postalo tijesno i više ga nije moglo trpiti, baš kao ni ja, jer mu se mnogo ružnih stvari događalo baš zbog tog tijela...
Duh je poželio izaći...pobjeći...nestati....ispariti...uživati....živjeti....biti slobodan...
Kao i ja....pomogla sam nam oboma.
Vi ste, dragi moji, ljudi...znam da jeste, da ste ljudi baš kao i ja....jer sam svaku ružnu riječ, svako ružno djelo, svaki ružni postupak OPROSTILA! Zaboravila...i sad sam sretna, jer sam učinila što mi je Bog i naložio, oprostila.
I znam da ste i vi ljudi, jer će te, baš kao i ja drugima, oprostiti...
ZAUVIJEK VAS ANDEL KOJI CE VAS PRATITI I GLEDATI KAKO OPRAšTATE I VOLITE!
-pisalo je u pismu koje su otvorili roditelji ove povrijeđene djevojke kada su je našli mrtvu u krevetu...plakali su, ali nisu znali zašto...zato što je više nema, zato što je sada napokon sretna ili zato što nisu ništa primjetili i nisu joj mogli pomoći!
Prestanite vrijeđati jedni druge, jer nikada ne znate koliko tu drugu osobu zaista povrijedite i ozlijedite je psihički. Otvorite oči i pažljivo gledajte, jer se možda i iza najtoplijeg i najvećeg osmijeha skriva velika tragedija, tuga i razočaranost...Mi nismo zvijer, mi smo ljudi, stvoreni da volimo...pa zašto onda to i ne radimo??

Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi neda mira...Iako si me izdao, razočarao zauvijek ću te pamtiti kao savršenu osobu jer si takav u mojim snovima, andjele!

22.06.2009. u 15:46 | 0 Komentara | Print | # | ^

Odlazim

Sanjam te.
Gledam te ravno u zjenice.
Tmurne,
jesenje noći
podsjećaju na tvoj pogled.
Plašim se njegove crnine.
Prepun je gnjeva
Mržnje
Prepun hladnoće.
Mrziš me toliko
da mi želiš smrt.
Ipak,
toliko me voliš.
Oči govore.
Pokušavaš ubiti moju ljubav.
Sasvim lagano
Tako najviše boli.
Uspijevaš u tome.
Kriknuh.
Od suza te nisam ni pogledala.
Odlazim
Onako se ne bih probudila.

22.06.2009. u 15:31 | 0 Komentara | Print | # | ^

........

Sreli smo se ne tako davno. Bilo je kao i uvijek što biva: sreće, padova, razočarenja. Koliko smo puta usijanih glava bili pred prekidom, a onda se vraćali jedno drugom ponovo, nošeni žarom, na stare staze. Uspeli smo da se odupremo i nadživimo sve one priče i ogovaranja, sve one klevete i laži.
Koliko smo dobrih prijateljskih savjeta zakopali duboko u nama! Vjerovali smo jedno drugom i voljeli se, zato su nam želje i snovi puni ambicija i opstali; zato smo i uspjeli sačuvati ono sto su nam srca stvorila; ono za čim smo čeznuli.
Sve do sada kada je postalo ozbiljno. Kad je sadašnjost bila isto tako vrijedna kao i budućnost. Kad smo htjeli više nego što nam je život pružao i davao.
Kada sam ja od tebe željela mnogo više nego što si mi pružao. Jer ja te nisam željela samo za jednu noć, za jednu avanturu. Željela sam te kao buduće ostvarenje svojih želja. Željela sam te kao muškarca koji će me pratiti ne samo dio puta vec čitav život. Zato nije ni čudo sto sam se s` pravom zapitala da li sam ja sposobna da ti pružim sve ono što treba kroz život. Da se na kraju pitam da li će ti ljubav koju ti pružam biti dovoljna.
Ja nisam bogataševa kći da ti mogu pružiti sve što poželiš jer pored mene bi te očekivala mnoga odricanja pošto naše želje moramo sami da gradimo i stvaramo; u protivnom, postaju snovi.
Jednom, kad nas život ponese u kolotečinu svog življenja, znaj da nas u njemu očekuje svašta. Olako si prihvatio moje ispružene ruke i, vjerujem, pošao bi samnom na kraj svijeta, svijesna sam da u životu nije sretan onaj što ima sve, nego onaj koji ne želi ono što nema!
Shvati, razmisli, odrasti već jednom da bi u potpunosti meni pripadao, da budeš vječno moj, onaj kojem želim da poklonim tako mnogo; jer ljubav je samo jedna karika u lancu koji vodi ka sreći, cilju, saznanju da ponekad i samo voljeti nije dovoljno.

22.06.2009. u 15:09 | 0 Komentara | Print | # | ^

...........

Jos jedna zora odjeljuje noć od novog dana. To je ova zora.Tako bi mogla biti lijepa, ali ipak, to je samo duga hladna zora jedne usamljene djevojke. Pogled mi je lutao sivim nebom, provlačio se između sitnih zvijezda što trepću negdje daleko, negdje gdje možda nebi bio ovako tvrd i surov život.
Punim plućima udišem oštar zimski zrak, a ipak tako je toplo. Možda me je neko posmatrao, možda mi je nešto i doviknuo, ali ja ga nisam vidjela, ja ga nisam mogla čuti. Ja sam bila daleko – tamo gore gdje odsjaj jedne zvijezde granici sa modrim bljedilom svoje susjetke zvijezdice. Čekala sam tamo tebe, moje misli tražile su tvoje da se upletu sa njima.Sa ovom zorom odlazi i nada.Zvijezde se gase, a moje misli sumorne i crne povlače se iz nedokućive sreće, povlače se u svoje tamno skrovište – moju dušu. Sljedeća noć pružit će novu nadu. Da li ćeš doći?
Dođi, neka se naše misli upletu daleko od nas, tamo gdje vlada sreća, tamo gdje se snovi doživljavaju kao stvarnost.Tamo gdje nema zla, gdje nema ljudi. Dođi, ja ću biti tamo, ćekat ću te. Čekat ću jos dugo, čekat ću dok ti ne dođes.
Zatvaram oči. Crveni plamen trepti u zjenicama, vatra mi uništava vid, a duh se ledi. Pogledah. Pogled se gubi u beskraju nebeskog svoda, vraća se i pada tu ispred mene.A ja znam, uzalud ću čekati i ovu noć i jos mnoge noći, jer ti, ti ipak nećes doći…

22.06.2009. u 15:01 | 0 Komentara | Print | # | ^

hej dragulju moj

Hej dragulju moj,

ako to još ne znaš, to je prava ljubav što osjećam za tebe, ne samo simpatija ili prosta draž. Da Ljubav, koja kroz moje tijelo teče kad pomislim na tebe, kad spavam, kad ustanem, govorim, telefoniram i kad zatvorim oči svoje.

Ti si sada ta osoba koja može da me vodi, koja može da mi stvori i lijepa a i loša vremena života mog.

Možeš me i povrijediti mnogo, a i dodirnuti strašno jer imas pristup svakom dijelu mojeg bića.

Imam poverenje sljepo u tebe, svašta nešto bih za tebe učinila. Snove svoje bih srušila za tebe jer si vrhunac, koji mogu da dostignem u životu. Više od toga mi netreba, kao Sunce bez kojeg nemogu da živim, kao zrak koji dišem

Puno reći a jos vise osjećaja

Volim Te

22.06.2009. u 14:56 | 1 Komentara | Print | # | ^

Nesto, davno za Tebe napisano

uvijek dobijem nevjerovatnu inspiraciju, kad pomislim na Tebe. Kad tako čeznem mogla bih da pisem satima, danima, godinama.

Želim te, želim u svakom trenutku mog praznog i bez smislenog života.
Iako sam svjesna da nikada neću moći da Ti priđem na bliže od dva koraka u prolazu, iako znam da nikada neću pomirisati tvoju kožu, da nikada neću osjetiti slatke usne tvoje na svom vratu.

Ipak maštam, ipak pišem.....

a tako bih Te voljela zagrliti oko struka, nježnog, da ti dodirnem svaki predalj tijela, prislonim usne, da poljubim Ti preljepe prstiće.

Pišem, sanjarim i uzdišem ...misli me obaraju..
Uh, kako bih željela da je samo moj....Da je moj i Božiji...U meni ima toliko ljubavi prema njoj, da bih mogla da ga volim bar dvjesta godina više.... Imao bi ljubavi, dovoljno da može njom da se hrani...

A za osmjeh, njegov, da za osmeh njegov...
koji izgleda kao sunce u smiraj dana, uvjek širi neki mir i pozitivnu energiju na sve oko sebe.....da, ja bih išala do pakla i nazad

Vrativši se iz misli prokapale su mi kapi suza na dlan. Svaku suzu sam pokupila prstima i želim tebi u srce staviti... da osjetiš sve sto se skriva iza mojih ženskih vrelih suza.

Koji san, koja slova, koji dan kad znam da ne mogu da Te imam

..... Nikad

22.06.2009. u 14:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  lipanj, 2009  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Lipanj 2009 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pisma koja sam pisala svom dečku al mu nisam nikad dala

i pisma koja sam pisala kad sam izgubila svoje najmilije

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Čekam te....
Dođi i donesi mi samo svoj osmjeh,
taj osmjeh je jedino što tražim,
sve ostalo imam.
Imam oči koje će vidjeti
tvoje tužno lice.
Imam ruke koje ti nikada
neće dozvoliti da padneš.
Imam srce u kome ćeš
pronaći svoj dom.....





....nedostaješ mi... tuga noćas prati me...
većeras ću tugu okovat u rime...dat ću joj tvoje ime...
i dok drhtava ruka stih za tebe piše..
ja te volim sve više i više...
i većeras sam bez tebe...
no brzo ce proći tama...i više neću biti sama...
tebi ću krenuti... u zagrljaj tvoj
i znat ću da ćeš biti samo moj....




Ako ti kažem da te volim
Hoće li ti značiti te riječi išta?
Hoćeš li i dalje bježati od mene
I praviti se da ne osjećaš ništa?

Ako ti kažem da te nikada neću preboljeti
Hoćeš li se i dalje isto ponašati?
Pustiti me da patim
I tako mi se osvetiti?

Ako ti kažem da se kajem
Hoćeš li mi vjerovati?
Ili ćeš se praviti da si gluh,drugoj otrcati i ljubomornom me učiniti?

Ako ti kažem da si kreten
Znam da ćeš se naljutiti
Ali to naš odnos neće promijeniti
Jer se bojim da je našu ljubav ionako nemoguće spasiti..




Volim te do zvijezda
onih nekih dalekih..
Volim te do maste
one tamo velike..
Volim te do krvi
ove naše iste...
Volim te do ljubavi
ove moje bistre..
Volim te u snu
kada mjesec diše..
Volim te po danu
kada ruka piše..
Volim te do bola
uspona i pada..
ti zauvijek ostaješ
moja ljubav i moja nada....

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se